subota, 24. veljače 2024.
Pažljivo budite na lažne nauke koje se šire po svijetu
Poruka od anđela i našeg Gospodina Isusa Krista Valentinu Papagni u Sydneyju, Australija 16. veljače 2024. godine
Rano ujutro, dok sam molila Anđeo je pojava i rekao: "Idi sa mnom."
Naglo smo se anđelo ja našli u lijepom vrtu, svježem i tako zelenom da možete udahnuti čistu svežinu. Bilo je toliko lijepo, s mnogim vrstama grmlja i paprati.
Kada smo stigli, mogli smo vidjeti našeg Gospodina Isusa kako govori sa skupinom Svetaca. Primijetila sam da nije bio srećan, jer je imao vrlo tužan izraz na licu. Zatim je napustio područje i uzdržao se među nekim zelenilom. Sjednuo je na stolicu s glavom malo spuštenom a dlanovi njegovih ruku okrenuti gore u molitvi. Želio je biti sam.
Anđeo reče: "Morate ići tamo i utješiti ga. Vidite kako je tužan za svijet koji ga odbija i tako grešan."
U tom trenutku, približila sam se našem Gospodinu. Ne željela sam smetati dok on moli i odmarajući.
Poklonila sam mu se i rekla: "Slava Vam, moj Gospodine Isuse."
Kada sam to rekla, malo smetala sam našem Gospodinu iz njegovih dubokih misli.
Upitala sam: "Gospodine, zašto ste tako tužan?"
On nije odgovorio.
Zatim sam mu rekla: "Tu je velika skupina djece i majki koje čekaju Vaš blagoslov."
Gledao me kao da sam ga iznenadio i reče: "Oh da, da, to ću učiniti za vas."
Vidjela sam veliku skupinu koja čeka na strani. Osjetila sam da je ova skupina još uvijek živjela na zemlji.
Nakon što je naš Gospodin blagoslovio njih, malo se razveselio.
Gledali smo oboje djece kada on reče: "Vidite ove djecu, kad odrastu i postanu ozbiljni, neki će biti dobri a neki neće."
"Valentino moja kćeri, žeđam. Daj mi čašu vode."
Anđeo me uputio do male špilje gdje je bila izvorska voda. Napunila sam čašu ovom kristalno čistom vodom i dala našem Gospodinu.
Naš Gospodin uzme čašu vode i ode u drugi dio vrta da se sjedne. Još uvijek je bio vrlo tužan.
Zatim anđeo počne pričati: "Tu je jedna redovnica, koja kruži od mjesta do mjesta, govoreći ljudima koliko je važna i kažući im da ju je poslao Vatikan. Misli da je vrlo važna, šireći razne vrste nauka."
Dok sam anđeo ja pričali o toj redovnici, naglo se pojavila pred nama. Njena kosa bila siva i vezana nazad, a primijetila sam da ne nosi redovničku odjeću. Bila je srećna dok drži u naručju veliki metalni kutija pun jagoda.
Anđeo i ja smo stajali na strani, promatrajći što će ta redovnica učiniti. S leđima okrenutim jedni drugima, naš Gospodin je sjedio uzvišen i gledao u jednu smjer, dok je redovnica sjedila niže od našeg Gospodina malu udaljenost od Njega, gledajući u suprotnom smjeru.
S puno ponosa, redovnica je rekla našem Gospodinu: „Gle, kakvo dobro voće sam proizvela!”
Po mojem promatranju, vidjelo se da je većina voća trulo. Rekao sam anđelu: „Meni izgledaju trule i bezvrijedne.”
Redovnica je tada svojom rukom pročela kroz trulo voće kako bi našla jednu jagodu koja nije bila tako loša da se dade našem Gospodinu. Našla ju je, podigla i okrenula svoje tijelo oko sebe pokušavajući staviti plod u čašu vode našeg Gospodina. Naš Gospodin se nije pomaknuo — ne priznaje je ni ignorira njezino darivanje. Ne ponudio joj je svoju čašu, a ona ga nije mogla dosegnuti.
Saznavši da ne može doseći čašu našeg Gospodina, redovnica je stavila truli plod u svoj usti i pojela ga.
Bila je puna samoljublja — ponosno i čvrsto držala svoje trulo voće. Neprestano bi govorila da je iz Vatikana.
Osmehajući se i nastavljajući se hvaliti, rekla je: „Učinila sam dobro što sam došla ovdje iz Vatikana. Ja sam važna tamo i vrlo značajna.”
Anđeo je rekao: „Naš Gospodin želi otkriti sve ovo tebi da bi vidio šta je istina a što laž.”